Kako Dodik gradi međunarodnu podršku za secesiju kroz islamofobiju

Latić na početku navodi da je Dodik, “najmoćnija politička figura” u entitetu Republika Srpska, imao mnogo razloga za slavlje ove sedmice. Na mitingu u Banjoj Luci, kojim je obilježena pobjeda njegovog saveznika Siniše Karana na ponovljenim predsjedničkim izborima, Dodik je izjavio da “muslimani žele zlo Srbima“, te ustvrdio da bi, ukoliko Republika Srpska krene putem secesije, “najmanje 15 država” podržalo takav potez i priznalo je.

“Da sam ovakvu izjavu čula prije 2024. godine, vjerovatno je ne bih shvatila ozbiljno. U današnjem globalnom kontekstu, međutim, njegove tvrdnje više se ne mogu tako lako odbaciti”, upozorava ona u tekstu za Turkiye Today.

Mada ističe da ovakve izjave nisu novost u Dodikovom političkom repertoaru, ono što ih ovoga puta čini drugačijim jeste kontekst u kojem su izrečene - svega nekoliko dana nakon Dodikovog povratka iz Washingtona.

Naime, samo nekoliko dana prije izbora, Dodik i Željka Cvijanović prisustvovali su događajima povezanim s američkim Nacionalnim molitvenim doručkom, “godišnjim okupljanjem koje spaja religiju i politiku, a stranim liderima omogućava pristup američkim zakonodavcima, zvaničnicima i konzervativnim centrima moći”.

Po povratku kući, Dodik je posjetu opisao kao “suštinsku, a ne ceremonijalnu”, predstavljajući je kao dokaz da se Republika Srpska sada ozbiljno razmatra na najvišim nivoima globalne politike.

Legitimnost i Trumpov faktor

Latić piše da je odluka administracije predsjednika Donalda Trumpa da ukine te sankcije predstavljala jasan politički zaokret, “signalizirajući spremnost na ponovnu saradnju s Dodikom, uprkos njegovom kontinuiranom odbacivanju ustavnog poretka Bosne i Hercegovine”.

Jedan od sastanaka koje je Dodik posebno isticao bio je s glasnogovornicom Bijele kuće Karoline Leavitt, koja je rođena 1997. godine, dvije godine nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, i, kako primjećuje Latić, “vjerovatno nije odrasla uz neposredno razumijevanje genocida, etničkog čišćenja i masovnih zločina koji su obilježili modernu historiju zemlje”.

Međutim, ono što ona smatra zabrinjavajućim jeste signal koji šalje sam susret. Naime, ističe da Leavitt ne bi primila zvaničnike Republike Srpske bez odobrenja Trumpa.

“Samo to odobrenje šalje snažnu poruku da Trump Dodika i njegov politički krug sada vidi kao legitimne sagovornike o budućnosti Bosne i Hercegovine”.

To predstavlja značajan zaokret.

“Riječ je o političkim akterima koji otvoreno negiraju genocid u Srebrenici – zločin koji su priznali međunarodni sudovi i same Sjedinjene Države – nazivajući ga “mitom” koji su, kako tvrde, izmislili muslimani. Riječ je i o političarima koji su kontinuirano podrivali Dejtonski sporazum, američki mirovni okvir koji je okončao rat u Bosni i Hercegovini 1995. godine”, upozorava ona.

Globalni civilizacijski savez

Dodikova posjeta Washingtonu nije bila izolovana. Ona je uslijedila neposredno nakon njegove posjete Izraelu, gdje se sastao s premijerom Benjaminom Netanyahuom i drugim izraelskim zvaničnicima.

Nakon tih susreta, Dodik je govorio o zajedničkoj borbi protiv “zajedničkog neprijatelja”, narativu koji su preuzeli mediji koji ga podržavaju, opisujući tog neprijatelja kao muslimane i terorizam - “pristup koji političko nasilje, religiju i čitave zajednice svodi na jedinstvenu prijetnju”.

Latić navodi da takav narativ nije nov – “korišten je za opravdavanje genocida u Gazi, a koristi se i u Sudanu, gdje se bombardovanje civila pravdalo zaštitom kršćana”.

Sada Dodik isti narativ prenosi u Bosnu i Hercegovinu, predstavljajući Republiku Srpsku kao “kršćanski prostor” pod prijetnjom muslimana.

Njegova diplomatska turneja ove godine uključila je i Mađarsku, čiji je premijer Viktor Orbán izgradio političku ideologiju na predstavljanju muslimana kao civilizacijske prijetnje Evropi. Mađarska je više puta štitila Dodika unutar Evropske unije, predstavljajući ga ne kao destabilizirajućeg nacionalistu, već kao branitelja tzv. evropskih vrijednosti.

“Sve zajedno pokazuje jasan obrazac. Bosna i Hercegovina se više ne predstavlja samo kao postkonfliktna država opterećena institucionalnom disfunkcionalnošću, već se sve češće uokviruje kao linija fronta u globalnom kulturnom ratu – ratu koji suprotstavlja kršćanstvo islamu i ‘civilizaciju’ navodnoj, zamišljenoj prijetnji”, piše Latić.

Ona dodaje da za građane BiH ovo nije teoretska prijetnja, već da su to već vidjeli.

Naime, kada je Ratko Mladić u julu 1995. ušao u Srebrenicu, proglasio je da je došlo vrijeme da se “osveti Turcima” – ne govoreći o stvarnom neprijatelju, već o iskrivljenom historijskom sjećanju.

Rezultat je bila smrt više od 8.300 bošnjačkih muškaraca i dječaka – najteži zločin na evropskom tlu nakon Holokausta.

“Zato su Dodikove riječi važne. A još važnija je šutnja moćnih međunarodnih centara”, upozorava Latić.

Poruka probosanskim političarima

Ona zaključuje da ono što Dodiku i njegovoj stranci daje snagu nije samo ideologija, već zajednički i nepokolebljiv cilj – nezavisnost Republike Srpske.

“Upravo to je ono što bosanskohercegovački politički akteri, bez obzira na stranačku pripadnost, do sada nisu uspjeli postići. Ako postoji jedan cilj oko kojeg se sada moraju ujediniti, to je odbacivanje anti-muslimanskih narativa koji su se u Bosni i Hercegovini više puta pokazali razornim”, piše ona.

Na kraju zaključuje da Dodik više ne djeluje izolovano te da ima vidljive saveznike unutar američkog političkog establišmenta, bliske veze s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom i ostaje najpouzdaniji partner ruskog predsjednika Vladimira Putina u ovom dijelu Evrope.

“Problem Bosne i Hercegovine oduvijek je bio nedostatak kolektivne političke odlučnosti. Ako zemlja želi izdržati pritiske s kojima se sada suočava, njeni lideri konačno moraju pronaći način da tu odlučnost izgrade”, piše ona.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad